Trazeci iskru, izgubio je sve. Izgubio najmilije, ljubav, nadu. Presao je mnogo toga i zavrsio na dnu kao sto su mnogi slicni njemu zavrsili. Ostalo je samo telo bez duse, malo kose na njegovom starom licu, ispijene oci, pune tuge i svega loseg na ovom svetu. Dan je se svodio na gledanje kroz zamrljani prozor svoje vile. Vila je bila prazna, kao sto je bila i njegova dusa, samo prljavi zidovi, prasina na svim njegovim stvarima,stvarima koje su nekad imale neko znacenje. Izgubljene uspomene nekad srecnog coveka, koji sad sedi sam i propada, kao grede njegove kuce koje polako, ali sigurno stare. Zamisljeno je gledao golo drvo ispred njegove kuce, vetar mu je savijao grane polako, kao da zeli da ih otkine, ali ne brzo, nego polako, kao da zeli da ga muci. Povremeno bi ustao i otisao do kamina i zagledao se u  zar koji gotovo umire, dodao je par zadnjih grancica koje su mu ostale i plamen se ponovo pojavio.